Sjećate se kad sam rekla da je spavaća soba gotova? Mislim da sam malo ubrzala s tim zaključkom.
Šalu na stranu, no čini mi se da nijedan projekt uređenja prostora nije u potpunosti završen u danom trenutku, uvijek se nešto može dodati ili oduzeti. Npr. skužimo da nam u prostoru nešto smeta, nedostaje ili nam se jednostavno promijeni ukus.
Tako je bilo i nama sa spavaćom sobom (nije nam se promijenio ukus, nego smo skužili da nam nešto fali). Čini mi se da sam negdje spomenula da odjeću koju nosim jednom, dvaput (a još nije za pranje) spremim natrag u ormar. To mi zbilja ne predstavlja neki veliki problem, ali počelo me živcirati to što sam odjeću “za po doma” sve više ostavljala na podu ili u Sofijinom krevetiću (Sofi inače ne spava u krevetiću, da ne biste mislili da je zatrpavamo odjećom, ha ha ha).
Uglavnom, odlučila sam tome stati na kraj i smisliti neko praktično rješenje. Odluka je pala na popularnu lojtricu. 🙂
Mislim da se ove lojtrice mogu kupiti u dućanima (npr. Ikei), no ja sam svoju odlučila sama napraviti. Ako biste i vi htjeli nešto ovakvo, onda je ovo tutorijal za vas.
Krenimo redom.
Za izradu lojtrice trebat će vam sljedeće: dva štafla (ili štafle, više nisam sigurna koji je pravilni izraz) željene visine (moji su metar osamdeset), nekoliko letvica (4 komada dimenzija 35 cm x 6 cm), brusni papir, čavli, ćekić, metar, nešto čime ćete označavati, boja (ja sam koristila laneno ulje + palisander boju), kist i krep traka.
A da, i najvažniji “sastojak” – brat čiji frend ima pilanu. 😀
Šalim se, ali u principu mi je drvenariju nabavio brat (nešto od frenda, nešto pronašao doma kod mojih). Sad zbilja ne znam gdje biste to mogli nabaviti, vjerojatno isto na pilanama ili u dućanima tipa Bauhaus.
Postupak izrade nije kompliciran.
Prvo svu drvenariju izbrusite papirom (možete i brusilicom, ali po meni to nije potrebno, dovoljan je papir).
Zatim osmislite kako će lojtrica izgledati. Ja sam odlučila da će biti malo “nagnuta”, a imat će 4 letvice.
Ako se i vi odlučite za “nagnutu” varijantu, vjerojatno će vam biti teško to odokativno složiti (znam, pokušala sam pa mi je suprug rekao da je zato on inženjer, a ja “umjetnik”, ha ha ha).
Enivej, tu “nagnutu” inačicu lojtrice najlakše ćete dobiti tako da jedan štafl stavite uz rub stola, a drugi na željenu udaljenost, označite krajeve i onda gornje dijelove štafla pomičete prema sredini. Ja sam svoje pomaknula za 8 cm.
Nakon toga slijedi mjerenje. Moje su letvice udaljene 22 cm, no vi ih možete rasporediti kako želite.
Kad ste sve izmjerili, vrijeme je za čavle i ćekić. Čavle zabijte preko letvice i štafla. Tu će vam vjerojatno trebati pomoć jer konstrukciju treba dobro držati da se ne miče; ja sam držala, a dragi je mahao ćekićom. 😀 Dolje na fotki se ja samo pravim da zabijam čavle, ha ha ha (inače znam zabiti čavao, da ne bi bilo zabune, ali ovo sama ne bih mogla, koliko god sam ja to čvrsto držala, to se non-stop micalo). 🙁
I na kraju vam preostaje bojanje. Dio sam obojala lanenim uljem, a dio (nogice) palisander bojom. (Prethodno sam na nogice zalijepila malo krep trake da mi prijelaz bude uredan.)
I to je to! Mislim da sam nabrojala sve postupke. Izrada nije teška, a lojtrica definitivno dobro izgleda. Ako još u obzir uzmemo i to da gotovo ništa nije koštala (drvenarija je praktički otpad, a sve ostalo sam već imala kod kuće), onda je to po meni pravi pogodak. Besplatna, “reciklirana”, funkcionalna i oku ugodna.
Postavili smo je na zid suprotan od zida s prozorima jer mi se činio prazan + nekako mi se “usimetre” (ok, ovu sam riječ sad izmislila) ta dva zida, znači onaj s neofarbanom lamperijom i sad taj bijeli s ljestvama. Evo i fotkica:
Sviđa li se i vama? Hoćete je pokušati napraviti?
Do idućeg petka,
vaša Petra P.
Super ti je ideja i funkcionalno i lepo. Kod mene je daska za peglanje mesto gde stavimo odeću za po kući i odeću koju skinemo kad dodjemo sa posla da se provetri do večeri.
Skoro sam pitala supruga da mi napravi onaj nosač za vešalice (kao u garderoberu samo što je samostojeći) i on je pristao ali ja još uvek odugovlačim jer nisam sigurna da mi je neophodan jer u tom slučaju bih morala da nadjem mesto za dasku za peglanje a baš i nemam ideju gde.
Hvala! Tako su i moji doma ostavljali na dasci (i na fotelji); dok sam s njima živjela uvijek me živciralo što onda nema mjesta za peglanje, ha ha ha… Sad mi je trenutno daska sklopljena iza ormara jer sam peglanje svela na minimum, ali mislim da ću joj uskoro naći neko novo mjesto.. Mada mi je draže peglati na stolu.