Nekoliko je vrsta neorganiziranih osoba. Prve su osobe koje ne vide svoj nered, odnosno stol zatrpan papirima i nepospremljen krevet uopće im ne predstavljaju neku važnu stvar u životu. Drugi su neorganizirani i imaju previše stvari zbog raznih psiholoških razloga (npr. osjećaju krivnju ako bace neki predmet koji im je darovan), a treći zapravo možda i nisu neorganizirani nego stvari jednostavno organiziraju drugačije od vas pa ih percipirate kao neorganizirane.
E, sad, što konkretno možete učiniti ako vam nečija neorganiziranost užasno smeta?
1. Prihvatite njihovu neorganiziranost i pospremite stvari nakon što su ih oni koristili. Nekad prljave čarape na podu ili nagužvani ručnik ne vrijede svađe i ljutnje. No, ovdje postoji jedan trik koji vam može olakšati pospremanje – neko vrijeme pratite njihove navike, odnosno promatrajte gdje ostavljaju stvari pa tamo postavite neki spremnik. Moj suprug, recimo, nema naviku ostavljanja ključeva na držaču pokraj vrata pa je za njegove ključeve mjesto rezervirano na kuhinjskom šanku.
2. Dogovorite se da prostorije koje zajedno koristite odgovaraju i vašim i njihovim potrebama, a one koje koristite sami vašim vlastitim. Svoj kutak za šminkanje organizirajte prema svojim željama, a njegova garaža neka bude odraz njegovih.
3. Pomognite im. Ako uočite da je osoba frustrirana zbog svoje neorganiziranosti (često ne može pronaći potrebne stvari), ponudite im svoju pomoć. No, pomoć nemojte nametati i “zanovijetati” zbog nereda, nego im suptilno ukažite na svoju spremnost da im pomognete.
Kao što sam spomenula, ovi savjeti nisu namijenjeni teškim slučajevima neorganiziranosti, nego onim jednostavnijim koji nam povremeno zagorčavaju život. 🙂
Živite li ili možda radite s neorganiziranom osobom? Kako ste riješili tu situaciju? Jeste li primijenili koji od ovih savjeta?
Svoje priče podijelite u komentarima. 🙂
vaša Petra P.
P.S. Ako vas zanima nešto više o ovoj temi, pročitajte knjigu “Organizirajte se iznutra prema van” autorice Julie Morgenstern koju sam nedavno recenzirala.
Uhhh, imam ja jednog takvog i nema mu pomoci! Prije sam skoro dobijala napad panike kad sam prolazila kroz radnu sobu svoje bolje polovice i jedva se suzdrzavala da ne krenem sa spremanjem i organiziranjem, a sad stoicki podnosim! Naravno, zajednicke prostorije moraju biti u redu iako i tu bude problema! 🙂
Ha ha ha, da, kroz određeno vrijeme shvatiš da biti organiziran nije svima jednako bitno – najbolje im je onda "prepustiti" jednu prostoriju, a na ostalo malo zažmiriti jer traperice na podu ponekad stvarno nisu vrijedne svađe. 🙂
Ufff al kad je teško! 😉
Da, nekad je, ali ja sam si to u glavi posložila kao još jedan zadatak – ono, skuhaj ručak – check, pokupi sve s poda – check, oribaj kadu – check! 😉
Ma to mi i nije teško, teško mi gledati njegovu sobu bez da interveniram…ali takav je dogovor! 🙂