Organizacija

Kako napraviti kućni budžet?

Daaaavno sam vam pisala o tome kako suprug i ja pratimo troškove (doduše, ove smo godine malo zakazali). Ako još niste vidjeli taj post, pročitajte ga ovdje. U biti, opisala sam vam način na koji mi pratimo naše prihode i rashode, a priložila sam i besplatnu tablicu koju možete skinuti, prilagoditi svojim potrebama i onda koristiti. Tablica je u Excelu, a u njoj su već “učitane” formule koje vam pomažu u zbrajanju.

Praćenje troškova po meni je prvi korak u “ovladavanju” osobnim financijama. Nekoliko mjeseci morate zapisivati svaki trošak da dobijete pravi uvid u stanje stvari. Ovako na prvu to možda zvuči čudno, u smislu “Nema šanse da ne znam koliko trošim.”, ali garantiram da ćete se na kraju mjeseca iznenaditi (sjećam se da je mene jedan mjesec iznenadilo da smo 135 kuna potrošili na neke bezvezne slatkiše). E, sad, praćenje prihoda i rashoda nema smisla ako iza toga ne postoji neki plan; praćenje troškova ne bi smjelo biti samo sebi svrha. Od pukog skupljanja računa i bilježenja svakog troška, a bez plana što zapravo učiniti s tim podacima, nema nikakve koristi. Ti vam podaci moraju poslužiti za nešto – analizu troškova, određivanje budžeta itd. (mi smo npr. skužili da zajedno potrošimo manje na mobitele nego što iznosi račun za fiksnu liniju, koju zapravo i nismo koristili, pa smo ju isključili).

Što je zapravo osobni ili kućni budžet?
Osobni ili kućni budžet ipak je više od pukog praćenja troškova jer podrazumijeva i malo planiranja, tj. troškovi se moraju izjednačiti s prihodima.

Kako napraviti kućni budžet?
Nekoliko je metoda za određivanje kućnog budžeta; ovdje ću ih nabrojiti 5. Neke polaze od praćenja troškova, a neke od prihoda. Imajte na umu da ja nisam nikakav financijski stručnjak, samo netko koga je ovo privatno interesiralo pa ovdje s vama dijeli svoja saznanja. Neka vam ovaj post bude poticaj za daljnje istraživanje, kontaktiranje stručnih ljudi (ako ste npr. u dugovima) itd.

Metode

1. Korištenje gotovine ili tzv. kuverta-budžet
Prijevod je možda malo lošije sročen, ali ova metoda podrazumijeva upravo to, korištenje gotovine  i to tako da se ona rasporedi u kuverte ili novčanik s pretincima. Npr. na temelju praćenja troškova ustanovili ste da vam je za hranu mjesečno potrebno 1000 kuna. Te novce dignete s računa, rasporedite, tj. stavite u pretinac novčanika ili kuvertu označenu HRANA i tako trošite. Karticom ne plaćate.
Prednost ove metode je što rijetko može doći do probijanja budžeta – ako novca u kuverti više nema, ne možete “dobiti” drugi. Mana je ta da mnogim ljudima nije ugodno kod sebe imati toliko gotovine, a može se dogoditi i da nešto hitno trebate kupiti, a niste ponijeli baš tu omotnicu.

1. Metoda 50-20-30/Metoda 60-40 (10-10-10-10)
Kod ove se prve metode polazi od prihoda i to tako da se 50% prihoda troši na stvarne potrebe (hrana, odjeća, režije…), 20% na štednju, a 30% na želje (novi mobitel, izlasci itd.). Znači, ako mjesečno vaše kućanstvo “zaradi” 10000 kuna, 5 tisuća bi trebalo otpasti na prvu kategoriju, 2000  na drugu, a ostalo na treću. Druga je metoda vrlo slična samo što je drugi odnos postotaka. 60% odnosi se na tekuće mjesečne troškove (za razliku od prve metode u kojoj je želja, u ovoj i npr. kabelska televizija ulazi u prvu kategoriju). Ostalih 40% odnosi se na štednju za mirovinu, kratkoročnu štednju, dugoročnu štednju i novac namijenjen zabavi (sve po 10%).
Prednost ovih metoda je ta što nisu striktne (u smislu da na, ne znam, hranu, ovaj mjesec smijete potrošiti samo 1000 kuna). Zanimljivo je to da spomenuta prednost kod nekih može biti mana jer je jednostavnije “probiti” budžet.

3. Budžet temeljen na nuli
Iskreno, nisam mogla naći pametniji prijevod za termin “Zero-Based” budget, ali nakon što objasnim o čemu se radi, sve će vam biti jasnije. Daklem, i ova metoda polazi od prihoda i to tako da se svakom novčiću (u našem slučaju kuni) nađe uloga. To u prijevodu znači da sve ono što zaradite morate potrošiti i tako doći na nulu.
No, nemojte se zbuniti – ovo potrošiti ne znači doslovno potrošiti, već se odnosi i na štednju, otplatu dugova i sl. Budući da i ovdje novac “odlazi” s vašeg računa tretira se kao potrošnja. Najpopularniju verziju ove metode osmislio je Dave Ramsey pa ako vas je ovo zaintrigiralo svakako potražite više informacija o njemu.
Ova je metoda raj za osobe koje vole imati potpunu kontrolu nad svojim financijama ili se pak bore s dugovima jer je prilično iscrpna. Upravo joj je ta iscrpnost i mana jer planiranje zahtijeva mnogo vremena.

4. Budžet temeljen na vrijednostima
Ova je metoda za ljude kojima je financijska situacija stabilna, nemaju dugova i disciplinirani su u potrošnji, a podrazumijeva trošenje prema onome što im je važno. Npr. ako im je bitno imati najnovije računalo, onda će trošiti na računala, ako vole putovanja, trošit će na putovanja itd.

5. “No-Budget” budžet
Ova metoda za određivanje budžeta je ujedno i najjednostavnija, ali, kao i prethodna, nije za one s nepovoljnom financijskom situacijom. Zahtijeva malo praćenja troškova, no uglavnom se sve svodi na praćenje stanja na računu. Važno je da ima novca za račune i štednju, a ostalo se troši kako se želi.
Prethodne dvije metode nisu namijenjene onima sklonima pretjeranoj potrošnji niti onima koji točno žele znati “gdje im novac odlazi”.

I to je u principu to. Kao što sam već gore napisala, neka vam ovaj post bude putokaz prema vlastitom istraživanju. Najprije nekoliko mjeseci pratite sve svoje prihode i troškove, pokušajte troškove smanjiti (možda i povećati prihode), a onda se i “poigrati” nekom od ovih metoda. Meni se osobno sviđa metoda prema postocima, mada bi moja kontrolfrikvska strana najbolje isplanirala sve u detalje. Realnost je pak da (nasreću ili nažalost) budžet planiramo prema 5. metodi – troškove slabo pratimo, ali smo oboje prilično disciplinirani u trošenju pa zasad sve štima.

Jeste li čuli za koju od ovih metoda? Prakticirate li je možda?

Do idućeg petka,
vaša Petra P.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.