Priznajem, ovo sam raščišćavanje odgađala mjesecima, iako sam znala da će se kad-tad trebati napraviti. Moj mali radni kutak polako postaje dječja soba. B raste, a kako i cure imaju svoju sobu, logični je slijed da i on dobije svoju. To je značilo da će se nešto morati preseliti, a ovaj su put to moje knjige, skripte s fakulteta, fotografije i razne uspomene koje su godinama mirno stajale na policama. Raščišćavanje sam odgađala iz jednog razloga – ovo su sve stvari koje volim i već svedene na razumnu mjeru. Sve su one prošle “prvi krug” raščišćavanja i sve su u manje-više dobrom stanju pa mi je ovaj put za raščišćavanje trebalo puno više vremena nego inače.

Evo kako sam ja to ipak napravila, korak po korak.

1. Krenite od vizije koju imate

Prije nego što sam uopće krenula uzimati stvari s polica, zapitala sam se zašto ovo uopće radim i gdje sve imam mjesta gdje bi te stvari mogla preseliti. Ovo radim da i sin dobije svoju sobu (tako će se osloboditi dio prostora u spavaćoj sobi), a na raspolaganju imam mjesta na policama u hodniku, ali i već spomenutoj spavaćoj sobi. Prema tome sam se orijentirala koliko toga realno mogu zadržati.

Odmah sam si zabranila da mi stvari stoje po kutijama negdje na tavanu, podrumu ili se vuku po hodniku, “za svaki slučaj”. Jednu sam si iznimku, priznajem, ipak dopustila, ali o njoj malo kasnije.

2. Započnite s najlakšim

Iako su ovo sve stvari koje volite i u dobrom su stanju, sigurno ima nešto što se s vremenom potrgalo (kod mene je to bio sat kojem su pukle kazaljke) ili nešto što jednostavno može u smeće (olovke koje više ne pišu, dokumenti koji vam više očito ne trebaju). Kad to riješite, makar bacili samo dvije stvari, krenite s onim što vam se više ne sviđa. Iako su vam se neke dekoracije ili knjige sviđale i bile korisne, sigurno ima dekoracija na koje ste navikli jer su bile tu da popune prostor, ili knjiga za koju ste mislili da će biti super, a zapravo vam se ne sviđaju (ili ih niste ni pročitali).

3. Suočite se s prostorom koji imate

Kad se malo “zagrijete” s raščišćavanjem i ipak uvidite da se nekih stvari možete riješiti, pogledajte imate li mjesta za sve što je ostalo, ili će te stvari samo skupljati prašinu po kutijama? Ako imate i to neće narušiti izgled i funkcionalnost prostora tamo gdje ih mislite prebaciti (ili gdje ostaju), možete mirne duše stati s raščišćavanjem.

Ako nemate, dobro promotrite prostor koji imate na raspolaganju. Razmislite koliko bi tih stvari stvarno moglo stati, a da se ne naruši funkcionalnost. Ja sam za većinu knjiga, fotografija i dekoracija našla mjesto na policama u hodniku – tamo sam tako i tako morala nešto staviti jer su police bile prazne pa se na njima samo nakupljao nered, a drugi je dio otišao na komodu u spavaćoj sobi. Fascikle s dokumentima i skriptama preselila sam u mužev ured, a svega ostalog sam se riješila.

Trikovi kako da ovo prođe bezbolnije

• Kutija za sitnice. Ako nekih stvari imate puno, a sitne su (uspomene), odredite si jednu kutiju u koju ćete ih stavljati dok se ne napuni i tu stanite.
• Digitalizacija, ali s mjerom. Neke dokumente ili priručnike možete digitalizirati, ali nemojte pretjerivati da si ne napravite digitalni nered umjesto fizičkog. I ako skužite da vam se neki priručnik baš i ne da digitalizirati (ipak je to vremenski zahtjevno) – možda vam nije ni toliko važan koliko mislite da jest.
• “Možda” kutija. Ovo je moja jedina iznimka od pravila “nema kutija za svaki slučaj”. Ako se za neku stvar stvarno ne možete odlučiti, stavite je u kutiju i maknite iz prostora, ali si postavite podsjetnik za 90 dana. Ako se tada ne sjetite ni što je unutra, ili tu stvar niste trebali tri mjeseca, vjerojatno je nećete trebati ni ubuduće. Ja sam neke stvari stavila u ladicu ispod kreveta koji još ostaje u sobi pa ću kroz nekoliko mjeseci vidjeti hoće li mi trebati ili ne.

4. Ne morate sve riješiti odjednom

Ovakvo raščišćavanje se ne radi u jednom danu, pogotovo ne dio s uspomenama i fotografijama. Dopustite si da to prođete u nekoliko navrata.

5. Prihvatite da će nekome drugome ove stvari isto biti drage – a za njih ima mjesta.

Knjiga koja kod vas stoji zatvorena godinama, nekome drugom može puno značiti baš sada. Isto vrijedi i za dekoracije koje su u savršenom stanju, samo ih više nemate kamo staviti.

Na kraju

I među stvarima koje su vam drage, koliko god da ih je malo, i dalje postoje one koje su vam draže od ostalih. To je, čini mi se, prava poanta ovog kruga raščišćavanja. Bit će vam lakše da se pitate “što mi je najdraže i ima li za to stvarno mjesta” nego samo “što mi je drago”.

B soba polako dobiva oblik, a ja sam si zadržala točno onoliko knjiga, fotografija i uspomena koliko stane na police u hodniku i komodu u spavaćoj sobi. Još samo trebam smisliti gdje će mi stajati laptop.

Do idućeg petka,
vaša Petra P.