U postu o bezbolnoj zamjeni dječje sezonske garderobe spomenula sam da je za dječju robu uvijek dobro imati i kutiju/vreću za robu koja je još prevelika. To čuvanje dječje robe (od starijeg djeteta ili dobivene od rodbine i prijatelja) je, koliko super i praktično jer ne morate kupovati novu robu iznova i iznova, toliko i zamorno ako nemate dovoljno prostora i dobar sustav. Većina ljudi takvu robu slaže prema veličini, što ima svojih prednosti, ali i mana. No, što ako vam kažem da sam otkrila jedan sustav koji je, barem za moje potrebe, “game changer”? Nema više “kopanja” po kutijama i vakuumskim vrećama, a sve je na dohvat ruke.

Za one koji ne znaju, imam 3 djece s razlikom od 3 godine između svakog.

Čuvam:

– robu koju najstarija dobije kao poklon (recimo od bake i djeda, za rođendan, blagdane i slično), a još joj je velika

– robu koju je prerasla, a pasat će srednjoj
– robu koju najmlađi dobije od moje poznanice.

Znači, ima tu dosta toga – barem 4, 5 veličina i ženske i muške robe, i dugog i kratkog.

Ako pratite ovaj blog unazad nekoliko godina, možda se sjećate da sam robu prvo čuvala u Ikeinim SAMLA kutijama razvrstanu prema veličini. Ovaj način čuvanja robe tada mi je bio praktičan jer robe nije bilo previše, a skladištila sam ih u sobi koju tada nismo koristili (sadašnja Lucijina soba). Na kutijama sam čak imala i naljepnice s popisom sve robe koje je unutra, njezinom veličinom i vrstom. Na ovakav sam način čuvala robu nekoliko godina, no tada su kutije počele zauzimati previše mjesta i trebalo ih je sve više i više.

Nakon plastičnih kutija probala sam s vrećama za vakuumiranje. I taj mi se način u to vrijeme pokazao praktičnim, posebno jer sam dosta uštedjela na prostoru, vreća je štitila robu od buba i vlage, a i njima je lagano manipulirati. Isto tako, bile su mi super kad je veću količinu robe trebalo spremiti na duži vremenski period (npr. svu “bebeću” robu od starijeg djeteta za drugo planirano dijete što je u našem slučaju bilo po 3 godine).

Međutim, mana većine vakuumskih vreća je ta da nakon nekog vremena ipak popuste i u njih uđe zrak (najboljima su mi se pokazale one iz IKEA-e, ali su i one na kraju popustile). Iako štede prostor, nisu baš zgodne za pospremiti u ormar pa sam ih onda prvo pospremila na tavan, a onda u podrum. Ok je dok tako stoji duži vremenski period, kao što sam već spomenula, ali je tlaka po njih ići svako malo. Kako je robe bilo više, nisam imala popis svega što je unutra kao s plastičnim kutijama pa sam jako teško mogla razabrati što je u vreći kad je sve stisnuto (nije jednostavno vidjeti što je u vreći čak i dok se napuše). Osim te nedostupnosti i nepreglednosti, živciralo me i to što svaki put dok nešto tražim, moram izvaditi svu robu, “prekopati” ju, vratiti natrag unutra i onda ponovno vakumirati (i odnijeti vreću natrag na tavan/u podrum). Upravo su mi se iz tog razloga i najviše zamjerile, em sam non-stop morala po njih u podrum, em sam kupila par novih komada robe jer nisam vidjele da to imam u vrećama. 

Kako je vrijeme odmicalo (a broj djece se povećavao ), tako su mi te vreće počele sve više ići na “živce”. Pregledala sam valjda sve žive članke na netu o organizaciji naslijeđene dječje robe, dok nisam naišla na jedan koji me baš zainteresirao – žena ne sprema robu po veličini, nego po VRSTI! Da, dobro ste pročitali, sve je pospremila prema kategorijama – majice, kratke majice, hlače, kratke hlače, jakne itd. Žena isto ima troje djece (s još većom razlikom nego ja), a kune se da joj ovaj sustav najbolje odgovara. Rekoh, ako odgovara njoj koja ima duplo više robe od mene, odgovarat će i meni.

I bila sam u pravu!

Prvo sam izvadila robu iz vakuumskih vreća, prvo S pa L pa B. Nisam htjela kupovati nikakve nove spremnike pa sam Sofijinu robu preselila u njen ormar, na policu, Bornina je ostala u kutiji u ormaru u spavaćoj sobi, a Lucijinu (čije je bilo najviše) spremila sam u dvije platnene kutije koje stanu ispod kreveta.

Koja je sad posebnost ovakvog spremanja? Preglednost i dostupnost! Objasnit ću na primjeru Lucijine robe.

Daklem, sva Lucijina (odnosno premala Sofijina) roba prije je bila pospremljena u jednoj velikoj vakuumskoj vreći koja je bila smještena u podrumu jer drugdje za nju nisam imala mjesta. Kad god bi Luciji zatrebao neki komad robe, morala bih otići u podrum, donijeti vreću, sve ili većinu toga izvaditi van, naći ono što mi treba, vratiti sve drugo unutra, vreću ponovno vakuumirati i odnijeti natrag u podrum. Naravno da bi se dogodilo da ne stignem vreću odmah vratiti pa bi se onda danima “potezala” po kući i premještala s jednog mjesta na drugi (a u međuvremenu se i možda oštetila).

Ovako sam sad svu njezinu robu složila u dvije platnene kutije. Majice sam stavila na jednu hrpu, kratke majice na drugu, hlače na treću, kratke hlačice na četvrtu, haljine na petu, potkošulje na šestu itd. U prvu sam kutiju smjestila sve duge majice, a u drugu sve ostalo prema kategoriji.

Ključ je u tome da stvari slažete po KonMari metodi, odnosno vertikalno i to je ono što omogućava najveću preglednost. Isto tako, robu nisam složila nasumično, nego sam ju, unutar kategorije, složila po veličini. Tako su u prvoj kutiji redom deblje majice 122, 128, 134 pa zatim one tanje isto 122, 128, 134.

Drugi put kad ću tražiti majice dugih rukava, 100% znam da su u toj kutiji, samo ju izvadim, pogledam i znam imam li to što tražim ili nemam.

Za još lakše snalaženje nije loše i označiti veličine, npr., između majica različite veličine staviti papirić na kojem je naznačena veličina.

Da još jednom ukratko ponovim:

1. Izvadila sam sve iz vakuumske vreće.

2. Razvrstala prema vrsti/kategoriji.

3. Posložila prema veličini unutar kategorije.

4. Spremila u kutije koje već imam.
5. Označila veličine papirom.

I to je to!

Isprva sam se bojala da nema teoretske šanse da sva roba iz vreće stane u dvije kutije, ali evo stala je, a ja sam oduševljena preglednošću i dostupnosti. Nema više “tegljenja” vreća iz podruma i “kopanja” da nađem ono što mi treba.

Naravno, kao i svaki sustav i ovaj ima svojih mana, možda imate puno više takve robe pa bi vam trebalo jako puno kutija, možda nemate dovoljno prostora ispod kreveta ili u ormaru, možda vam se ne sviđa okomito slaganje… Nitko od nas nije isti, ali ako vas muče isti problemi kao što su mučili i mene, onda je ovo svakako sustav za vas!

Ako vam je ovaj tekst bio koristan, podijelite ga s drugom mamom koju muči isti problem ili mi pišite! Kako spremate naslijeđenu dječju robu? Što mislite o spremanju robe prema vrsti? Biste li isprobali ovakav sustav?

Do idućeg petka,
vaša Petra P.