Raščišćavanje

10 lekcija koje sam naučila raščišćavajući

Ako već neko vrijeme pratite ovaj blog, onda znate da osim organiziranog prostora, volim i kad je on lišen suvišnih stvari. Nikad nisam bila “hrčak”, ali sam, kao što to radi većina ljudi, i ja čuvala hrpu beskorisnih stvari, npr. stare lijekove i tenisice s rupama (cijeli popis možete pročitati ovdje). Od pisanja tog posta dosta se toga promijenilo; postala sam nemilosrdnija prema svojim osobnim stvarima + seljenjem smo se riješili još stvari.

Naravno, selidba je donijela druge probleme (čitajte: još stvari koje ovaj put nisu naše), ali o tom potom.

Uglavnom, danas bih s vama htjela podijeliti nekoliko lekcija koje sam naučila raščišćavajući svoje stvari i prostor. Vjerojatno će se i neki od vas u njima prepoznati, a oni koji o ovoj temi još nisu razmišljali možda nauče nešto novo (bolje na tuđim greškama, nego na svojim).

Krenimo onda redom:

1. Raščišćavanje je proces koji nikad ne prestaje.
Marie Kondo u svojoj, sada već čuvenoj, knjizi “Čarolija pospremanja” spominje kako je raaščišćavanje jednokratan proces, odnosno tko jednom raščisti kuću prema njezinoj metodi više neće morati raščišćavati. Ne znam je li ova rečenica možda malo pogrešno shvaćena, ali meni je praksa ipak pokazala da raščišćavanje nikad ne prestaje. Uzmimo na primjer odjeću; velika je vjerojatnost da vam neki komad odjeće nakon nekog vremena više neće odgovarati, možda vam se više neće sviđati jer ste promijenili stil, možda ste se udebljali ili smršavjeli itd. Naravno da raščišćavanje neće uvijek biti “veliko”, ali da prestaje, ne.

2. Ako mi se nešto pri kupnji baš i nije svidjelo, nikad i neće.
Ne znam događa li se ovo i vama, ali ovo je jedan od važnijih razloga zašto nekad imam viška stvari. Kad nešto kupujem, obično znam što trebam kupiti (npr. traperice), ali me užasno umara to silno isprobavanje i onda kupim nešto što mi baš i ne odgovara (samo da se riješim). Npr. materijal mi nije baš nešto, komad mi je preuzak, ne sviđaju mi se neki detalji i sl., ali svejedno kupim jer mi se više ne da tražiti. I onda se dogodi da to nikad ne odijenem jer u podsvijesti znam da mi ne odgovara. Znači, em sam nepotrebno potrošila novce, em si stvaram nered u ormaru.

U zadnje vrijeme postala sam svjesnija ove svoje navike pa nešto kupujem samo ako mi se 100% sviđa (ili pristaje). Znači, nema onog: “Ma nema veze, to malo posložim/stavim remen, zavinem…”. Ako odmah moram nešto popravljati, bolje da i ne kupujem (tu sad ne mislim na sitne popravke koji se mogu riješiti kod krojačice, nego kad nešto morate stalno namještati da bi izgledalo dobro).

3. Stvari koje sam čuvala u slučaju moguće potrebe, nikad mi nisu trebale.
Sigurna sam da ovo svi radimo, čuvamo nešto jer bi nam jednog dana moglo zatrebati. Taj dan najčešće nikad ne dođe, a ako i dođe, predmet kojeg čuvamo rijetko je kad upotrebljiv i svejedno moramo kupiti novi.

Daklem, još jednom, NEĆE nam trebati!


4. Krivnja ne bi smjela biti razlog za čuvanje stvari.
Krivnja je jako zeznuta, ali nipošto ne bi smjela biti razlog zbog kojeg čuvate stvari. Meni se ona obično javlja u kombinaciji s drugom lekcijom (kad potrošim novce na predmet koji mi se u pravilu ne sviđa, ali ga konstatno pokušavam prilagoditi) + kad dobijem neželjeni poklon od drage osobe. Kondo kaže da je krivnja nepotrebna jer nas je taj predmet već jednom razveselio (ili osobu koju vam ga je darovala) pa ga nema smisla i dalje čuvati. Moram priznati da mi je to otvorilo oči pa se sada takvih stvari jednostavnije “rješavam”.

5. Bitnije je čuvati i “poštovati” uspomene, a ne stvari.
Ovo je klišej, znam, ali je uistinu točno. Shvatila sam da mi ne treba 101 suvenir s putovanja da bih se sjećala dobro provedenog vremena (bolje da se u razgovoru s osobom koja je s nama putovala prisjetimo lijepih trenutaka, a ne da nam nepotrebni suveniri zauzimaju mjesto na polici i da ih svaki put “proklinjemo” kad moramo obrisati prašinu). Naravno da svatko od nas ima neke stvari kojih se nikad ne bi želio “riješiti” (npr. slatke bebine haljinice), ali je onda takve stvari potrebno izložiti, a ne ih gurnuti na dno ormara. 🙂

6. Traženje stvari među hrpama je naporno i oduzima mi vrijeme i novac.
Nedavno mi se prvi put u povijesti čovječanstva (ha, ha) dogodilo da smo jednu stvar morali ponovno kupiti jer ju nismo mogli pronaći. Ok, nisam je ja zagubila, nego suprug, ali svejedno. Korisne se stvari lako izgube među hrpama nepotrebnih pa mislim da je očito da raščišćavanje (+ naravno organiziranje) štedi i vrijeme i novac.


7. Praktične stvari odličan su izbor za poklon
O ovom sam pisala u postu “Lista božićnih darova za minimaliste” pa se neću previše ponavljati. Uglavnom, jako cijenim kad mi netko pokloni praktičan poklon, naravno uz uvjet da je pogođen. 🙂

8. Osjećaj nakon raščišćavanja je fenomenalan.
Ako znate kakav je osjećaj prekrižiti zadatak kojeg ste obavili, onda se vjerojatno tako (ili još i bolje) osjećam kad prostor raščistim od nepotrebnih stvari. Isto tako, primijetila sam da me raščišćen prostor ili kategorija stvari motiviraju na još, a što više raščišćavam, to mi brže i jednostavnije ide.

9. Prazan prostor daje mi osjećaj jasnoće.
Prostor u kojem je više-manje sve na svojem mjestu, a nijedna stvar nije višak daje mi osjećaj jasnoće. Ne znam, nekako lakše dišem, a da ne spominjem da je takav prostor mnogo jednostavnije održavati – nema micanja suvišnih predmeta i prebacivanja stvari s jedne hrpe na drugu.


10. Bolje se brinem za stvari koje imam

Opet za primjer uzmimo odjeću. Kad mi je ormar bio zatrpan komadima koje nisam nosila, često se događalo da ostanu negdje na dnu ormara, nagužvani i stisnuti. Otkad su mi u ormaru samo stvari koje volim nositi, bolje se brinem za njih – uredno su posložene ili obješene na vješalici.

I to je to! Jeste li i vi naučili nešto nakon procesa raščišćavanja? Koja vam je lekcija najteže pala?

Uživajte mi u, kako stvari zasad stoje, hladnom vikendu!

Do idućeg petka,
vaša Petra P.

10 thoughts on “10 lekcija koje sam naučila raščišćavajući

  1. I meni raščišćavanje daje osjećaj katarze.

    Ne slažem se s sa svim točkama (ona za stvari koje čekaju svoj trenutak) ali prepoznala sam se u mnogima. Sve više cijenim stvari na svom mjestu.

  2. sa svime se uglavnom slažem, jedino kod mene se događa upravo suprotno sa točkom 3. kad nešto čuvam, čuvam, zbog slučaja da mi naknadno zatreba, pa to nešto doniram ili poklonim ili bacim, e, nakon mjesec dana mi taaaako zatreba! i tako SVAKI put!!

  3. Potpisujem svaku reč i i dalje moram da iznova učim iste lekcije 🙄 Ali valjda se računa ako svaki put uvidim ove istine brže. Broj 2 je stvarno težak, a broj 1 obeshrabrujuć, ali sve je to život!

  4. E, baš to, katarza. 🙂

    Hm, ok je čuvati neke stvari koje bi stvarno mogle koristiti (evo, npr. suprugovi baka i djed su sačuvali njegov krevetić pa ga je koristila Sofia, moja je mama sačuvala bratov skafander koji Sofiji baš sad odgovara, suprug je danas s tavana izvukao svoje sanjke koje su u odličnom stanju itd. itd.). To su neke stvari koje, kao što si napisala, čekaju svoj trenutak, i sigurno će ih netko iskoristiti (pod uvjetom da su u super stanju).

    U točku 3 ubrojila bih stvari kao što su, ne znam, tanjuri, čaše i šalice žnj dizajna, posteljina, deke, zavjese, stolnjaci, ručnici… Je l' moram dalje? 😀 😀

  5. Sa svime se slažem. Isto mislim da raščišćavanje nikada ne prestaje, ali ima neke čari u tome, barem meni jer obožavam svako malo pročistiti stvari i opet iznova doživjeti onaj fenomenalan osjećaj. Mislim da bi to funkcioniralo samo kod nekoga tko je npr. već u nekim godinama i nema djece, muža haha i 100% se drži svih pravila. Ali come on, ljudi smo :)))

  6. Sjajni saveti, hvala!
    Posebno bih izdvojila emotivno čuvanje, koga sam rob i dan-danas, iako se trudim da se saberem. Nisam kupoholičarka, ali rekla bih da baš zato imam problem jer, recimo, čuvam 4 kaputa od kojih nosim samo jedan, ali mi ova tri žao da bacim jer, šta ako zatrebaju, a nemam baš novca otići i kupiti drugi tek tako. Skoro sam baš rekla mužu da imam teoriju da gomilamo stvari jer smo siromašni kao društvo i što više razmišljam o tome, sve više ima smisla.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *