Ako već neko vrijeme pratite ovaj blog, onda znate da osim organiziranog prostora, volim i kad je on lišen suvišnih stvari. Danas bih s vama htjela podijeliti nekoliko lekcija koje sam naučila raščišćavajući svoje stvari i prostor. Vjerojatno će se i neki od vas u njima prepoznati, a oni koji o ovoj temi još nisu razmišljali možda nauče nešto novo (bolje na tuđim greškama, nego na svojim).
Krenimo onda redom:
1. Raščišćavanje je proces koji nikad ne prestaje.
Marie Kondo u svojoj, sada već čuvenoj, knjizi “Čarolija pospremanja” spominje kako je raščišćavanje jednokratan proces, odnosno tko jednom raščisti kuću prema njezinoj metodi više neće morati raščišćavati. Ne znam je li ova rečenica možda malo pogrešno shvaćena, ali meni je praksa ipak pokazala da raščišćavanje nikad ne prestaje. Uzmimo na primjer odjeću – velika je vjerojatnost da vam neki komad odjeće nakon nekog vremena više neće odgovarati, možda vam se više neće sviđati jer ste promijenili stil, možda ste se udebljali ili smršavjeli itd. Naravno da raščišćavanje neće uvijek biti “veliko”, ali da prestaje, ne.
2. Stvari koje sam čuvala u slučaju moguće potrebe, nikad mi nisu trebale.
Sigurna sam da ovo svi radimo, čuvamo nešto jer bi nam jednog dana moglo zatrebati. Taj dan najčešće nikad ne dođe, a ako i dođe, predmet kojeg čuvamo rijetko je kad upotrebljiv i svejedno moramo kupiti novi.
Daklem, još jednom, NEĆE nam trebati!
3. Traženje stvari među hrpama je naporno i oduzima mi vrijeme i novac.
Nedavno mi se prvi put u povijesti čovječanstva, hahaha, dogodilo da smo jednu stvar morali ponovno kupiti jer ju nismo mogli pronaći. Ok, nisam je ja zagubila, nego suprug, ali svejedno. Korisne se stvari lako izgube među hrpama nepotrebnih pa mislim da je očito da raščišćavanje (+ naravno organiziranje) štedi i vrijeme i novac.
4. Osjećaj nakon raščišćavanja je fenomenalan, a prazan prostor daje mi osjećaj jasnoće.
Ako znate kakav je osjećaj prekrižiti zadatak kojeg ste obavili, onda se vjerojatno tako (ili još i bolje) osjećam kad prostor raščistim od nepotrebnih stvari. Isto tako, primijetila sam da me raščišćen prostor ili kategorija stvari motiviraju na još, a što više raščišćavam, to mi brže i jednostavnije ide. Isto tako, prostor u kojem je više-manje sve na svojem mjestu, a nijedna stvar nije višak daje mi osjećaj jasnoće. Ne znam, nekako lakše dišem, a da ne spominjem da je takav prostor mnogo jednostavnije održavati – nema micanja suvišnih predmeta i prebacivanja stvari s jedne hrpe na drugu.
5. Bolje se brinem za stvari koje imam.
Opet za primjer uzmimo odjeću. Kad mi je ormar bio zatrpan komadima koje nisam nosila, često se događalo da ostanu negdje na dnu ormara, nagužvani i stisnuti. Otkad su mi u ormaru samo stvari koje volim nositi, bolje se brinem za njih – uredno su posložene ili obješene na vješalici.
I to je to! Jeste li i vi naučili nešto nakon procesa raščišćavanja? Koja vam je lekcija najteže pala?
Uživajte mi u vikendu!
Do idućeg petka,
vaša Petra P.