Ovaj vam petak donosim nešto drugačiji post. Naime, nedavno sam “naletjela” na jednu zanimljivu knjigu o organiziranju (a o čemu drugome, ha ha ha) pa sam o njoj odlučila napisati nekoliko riječi.

Radi se o knjizi spisateljice Julie Morgenstern, a naslov joj je Organizirajte se iznutra prema van. Knjigu sam inače čitala na engleskom jeziku i u digitalnom obliku, ali koliko vidim, dostupna je i na hrvatskom u papirnatoj verziji.

O čemu se u knjizi radi i kako mi se svidjela, pročitajte u nastavku.

Julie Morgenstern je američka profesionalna organizatorica, osnivačica tvrtke “Task Masters” i kolumnistica. Ovu je knjigu napisala da bi pomogla ljudima koji imaju problema s organiziranjem prostora, stvari i vremena, a svoj pristup temelji na specifičnoj postavci – ljudi bi, naime, pri organiziranju trebali krenuti od sebe, svoje osobnosti, potreba i ciljeva (iznutra prema van, otuda i naslov knjige). Iako ovo zvuči zdravorazumski, mnogi u svojim pokušajima organiziranja ne uspijevaju jer kopiraju druge, a u obzir ne uzimaju svoju osobnost (i savjeti koje pročitate na ovom blogu samo su odraz moje osobnosti i vaša inspiracija, a ne tobaštakomorabiti). Zanimljiva mi je i njezina misao da organiziranost nema veze s time kako nečije okruženje izgleda, nego koliko dobro funkcionira. Daklem, ako je radni stol vašeg cimera/kolege/partnera zatrpan stvarima, ali on točno zna gdje se što nalazi, to znači da njemu odgovara takav način organiziranja, a na vama je da to prihvatite (iako se svako malo u vama javlja želja za “pospremanjem”). 🙂

Knjiga je podijeljena u četiri glavna dijela, a u svakom od njih autorica detaljnije pojašnjava svoju filozofiju.

Prvi dio: Postavljanje temelja
Ljudi organiziranje često krivo shvaćaju, a jedna od pogrešaka je i ta da je za organiziranje potreban talent. Autorica je u knjizi više puta spomenula da je kao dijete bila izrazito neorganizirana, no s vremenom se ipak usavršila, što je dokaz da je organiziranje vještina i može se naučiti.

Morgenstern predlaže da bi svakom organizacijskom problemu trebalo pristupiti u tri koraka: najprije pogledati prostor i analizirati što s njim nije u redu, zatim napraviti strategiju djelovanja, a onda ga “napasti” (Analyze – Strategize – Attack).

Ljudi u tome često ne uspijevaju jer se suočavaju s različitim preprekama: tehničkim (imaju previše stvari, spremište nije odgovarajuće, stvari nemaju svoje mjesto, organiziranje smatraju dosadnim…), vanjskim (okolnosti na koje trenutno ne mogu utjecati, npr. “neorganizirani” šef, život u zbilja malom prostoru…) i psihološkim (imaju potrebu za obiljem stvari, ciljevi su im nejasni, boje se uspjeha/neuspjeha ili gubitka kreativnosti, stvari im pružaju utjehu ili su za njih sentimentalno vezani…). Kao što vidite, prepreka organiziranosti je mnogo. Najlakše je ukloniti one tehničke (kupiti novi spremnik ako se stari potrgao), dok uklanjanju psiholoških treba posvetiti više vremena. Na vanjske pak prepreke ne možemo utjecati pa autorica predlaže da neke od njih jednostavno prihvatimo, npr. “neorganiziranog” šefa/cimera/kolegu/partnera (vidi gore). 🙂 Doduše, ako vam je bliska osoba zbilja neorganizirana (ne može pronaći stvari koje traži), pokušajte mu pomoći u obzir uzimajući njegovu osobnost (hm, o ovoj tematici bih zaista voljela napisati poseban post pa ako vas zanima, napišite mi u komentarima).

Drugi dio: Tajne profesionalne organizatorice
U ovom dijelu knjige autorica detaljnije opisuje korake u pristupanju organizacijskom problemu.

a) Analiziraj. Prvi korak u organiziranju bilo kojeg prostora je njegova analiza. Autorica navodi pet pitanja na koja bi trebalo odgovoriti prije nego što uopće počnemo s organiziranjem.

Moram priznati da se i sama vodim ovim pitanjima prilikom organiziranja nekog prostora, iako ih tek sad vidim ovako napisane, crno na bijelo. Spomenula sam već da je zapravo cijela knjiga pisana zdravorazumski – cijelo sam vrijeme u glavi vrtjela “Pa daaa! Točno to! Ima smisla.” 🙂

b) Napravi strategiju. Autorica predlaže da prostor koji organizirate podijelite prema zonama – npr. u dnevnom ćete boravku imati zonu za gledanje televizije, zonu za čitanje, zonu za razgovor, zonu za rad na računalu i sl. Ovaj princip raspodjele prostora prema zonama autorica uspoređuje s dječjim vrtićima u kojima postoje tzv. centri aktivnosti – za čitanje, spavanje, crtanje, građenje, preoblačenje itd. (kolege prosvjetari znat će o čemu pričam).

c) “Napadni”. Nakon analize i izrade plana djelovanja, vrijeme je za akciju. Za lakše pamćenje koraka u ovoj trećoj fazi, autorica je upotrijebila akronim SPACE (PROSTOR), a odnosi se na sljedeće:

Ove je korake važno raditi po redu jer bi vam se moglo dogoditi da kupite neki spremnik, a onda shvatite da je premali za ono što u njega želite staviti ili ste zaključili da vam taj predmet uopće više neće trebati.

Treći dio: Primjena onog što ste naučili
U trećem dijelu knjige autorica vrlo detaljno objašnjava kako korake analiziraj – napravi strategiju – “napadni” provesti u praksi pa tako spominje sve moguće prostore – od torbi, ureda, tavana i podruma preko kupaonica, spavaćih i dnevnih soba, kuhinja pa sve do ormara i fotografija. Iako je ponekad zamorno čitati petu stvar ispočetka, posebno ako vas ne zanima organizacija mobilnog ureda, svi su savjeti vrlo jednostavno provedivi u praksi (a određene dijelove možete i preskočiti ako vas trenutno ne zanimaju).

Četvrti dio: Rješavanje problema vremena i tehnologije
Četvrti dio knjige govori o problemima vezanim za vrijeme i tehnologiju. Mnogi od nas imaju problema s upravljanjem vremenom, ali i tehnologijom (što učiniti sa šezdesetak mejlova dnevno?). Nekako me iznenadilo, ali i oduševilo to što autorica princip raspodjele prostora prema zonama primjenjuje i na vrijeme. Daklem, savjetuje da napravite mapu vremena, odnosno svoje vrijeme podijelite prema zadacima koje trebate obaviti (na primjer, od 10 h do 11 h obavljate telefonske pozive pa ako se u 9 h sjetite da trebate nazvati zubara, nećete prekidati aktivnost koju sad radite, nego ćete to obaviti u 10 h). Savjet kojeg svakako treba isprobati! 🙂

Moram priznati da me ova knjiga oduševila i definitivno bih je preporučila svima koji imaju problema s organiziranjem – ne znaju odakle početi ili su putem izgubili motivaciju. Jednostavno  je napisana, čitljiva, a savjeti su detaljni, zdravorazumski i izvedivi u praksi. Najdraži dijelovi knjige su mi poglavlje o psihološkim preprekama te koncept vrtićke raspodjele prostora prema zonama. Jedina zamjerka knjizi je ta što se u trećem dijelu prilično ponavlja, no, kao što sam već napisala, ako vas organiziranje određenog prostora trenutno ne zanima, jednostavno ga preskočite (vjerojatno zanima nekog drugog, ha ha ha). Sve u svemu, ocjena 5/5!

Jeste li i vi pročitali ovu knjigu? Kako vam se čini? Čitate li knjige s organizacijskim temama?